NOVOSTI - ‘RAST ZAGORE

Vinko Grgurević
(Udruga Zvona Kaštela)
Dr.A.Alfirevića 3, 21212 Kaštel Sućurac
Mob. tel. 091 794 54 62

Kaštela 11.7.08.
- JAVNI MEDIJI

Degert je suučesnik planova
najgorih zločina protiv ljudi i prirode!
(komentar na priopćenje šefa delegacije EU komisije u RH)

4. 7.08. u 11,00 sati ispred ulaza zgrade Delegacije Europske komisije, Trg žrtava fašizma 6, Zagreb, oko 120 učesnika više udruga i građana iz Splita, Karlovca i Zagreba održali su mirni prosvjed Rs - duhom slobode i života protiv zala i ropstva! Pismena izjava organizatora za prosvjed (Veleposlanik Vincent Degert nepoželjan je u Hrvatskoj!) je u privitku. Nakon prosvjeda pismeno se očitovao šef delegacije EU komisije u RH, veleposlanik Vincent Degert. Na tu izjavu (u privitku) dajemo ovaj komentar.

Degert u svom očitovanju ističe četiri činjenice. U prvoj navodi zaštitu okoliša kao jedno od najvažnijih pitanja u EU, te ukazuje na države kao nositelje i zaštitnice zakonodavstva. Zašto on planira i provodi ne ekološke i prema Hrvatskim zakonima nezakonite projekte tzv. centara otpada u tuđoj državi? Zašto ne želi primiti na razgovor predstavnike stručnjaka, građana i udruga koji ukazuju na te gospodarski i ekološki krive projekte, usvajane od Hrvatske vlasti po krivotvorenim studijama i bez zakonom predviđene procedure učešća javnosti?

Kao drugu činjenicu Degert ističe Nacionalnu strategiju i Nacionalni program gospodarenja otpadom, te postojanje Županijskog programa gospodarenja otpadom i Županijskog prostornog plana. Međutim, rečena strategija i program gospodarenja otpadom u koliziji sa čl. 25., 26., 32 i drugima odredbama, te posljedično i sa čl. 4 Zakonom o otpadu. Način gospodarenja otpadom u Županiji Splitsko dalmatinskoj jeste definiran njenim Programom zaštite okoliša, čiji dio je Program gospodarenja otpadom (koji su objavljeni u Sl. glasniku ŽSD 30. 9. 2002.). No lokacija, sustav prikupljanja, tehnologija postupanja s otpadom centra otpada u Općini Lećevica, planirana je sasvim u suprotnosti sa tim programima.

U trećoj činjenici Degert ističe kako su hrvatska tijela odgovorna za izbor lokacije centra, tehnologiju rada i zakonitost projekata. Tvrdi kako su hrvatska državna i županijska tijela dala izjavu o zakonskoj usklađenosti projekta, u što EU komisija nije našla razloga sumnjati. To je netočno i nekorektno. U dopisu udruge «Zvona Kaštela» Kaštela od 9.5.07. Degert je upozoren da EU komisija i REC (Regionalni centar zaštite okoliša) surađuju na realizaciji kriminalnog i ne ekološkog projekata centralnog deponija u Općini Lećevica, sa krivotvorenim utjecajem na okoliš. Udruga je nudila Degertu uvid u dokumente koji potvrđuju osnovanost optužbi. Tražili smo i jednaku mogućnost informiranja javnosti od strane eko udruga, kao što je to EU komisija omogućila Županiji. Degert nije prihvatio te ponude i zahtjeve. Time snosi teret suučesništva u planovima najgorih zločina protiv ljudi i prirode. U odgovoru 16.5.2007. zahtijevao je da se uzdržimo od daljnjih optužbi koje škode ugledu delegacije EU komisije.

Degert nije odgovorio na dopis od 19.5.07. u kom smo argumentirali nezakonitost projekata centara i drugo. Bez odgovora je ostalo naše obraćanje od 30.5.07. u kom smo Degerta izvijestili kako je Ministarstvo zaštite okoliša izdalo rješenje za centar otpada u Općini Lećevica, iako su studije zaštite okoliša krivotvorile zone sanitarne zaštite izvorišta, geološke i tektonske prilike lokacije, najveće otkrivene speološke objekte u Dalmaciji i td., kako Šibenska i Splitska županija nisu obavile Zakonom o vodama predviđene vodoistražne radove i utvrdile zaštitne zone, te su im prostorni planovi i svaka gradnja pravno nevažeći. U svezi s tim, tražili smo da Europska komisija zamrzne usvajanje završne studije za centre otpada, do provjere dokumentacije. Degert se ogluši i na to upozorenje.

Dakle, netočna je Degertova izjava o relevantnim odlukama hrvatskih tijela i kako Europska komisija nije imala nikakvog razloga sumnjati. Komisija je u svakom slučaju odgovorna za upravljanje, provedbu i nadziranje trošenje sredstava EUa, provedbu politike EU Parlamenta i Vijeća, provedbu EU zakonodavstva. Degert je odgovoran što nije prihvatio upozorenja civilnih udruga i pokrenimo postupak protiv trošenja EU sredstava u netransparentnom projektu centara otpada u Općini Lećevica i dr.

Potpuno je netočna Degertova izjava o učestaloj korespondenciji između Delegacije i predstavnika zainteresiranih nevladinih organizacija. Oglušio se i na obraćanje odbora PEPGO, kojeg su članice oko 20 eko udruga, koje se bore za ekološko i zakonito postupanje s otpadom. On nije prihvatio ni ponudu od 1.6.2008. za razgovor sa stručnjacima, predstavnicima građana i udruga o problemima planiranih centara otpada, trovanja pitkih voda, spaljivanja opasna otpada u cementarama i tehnološkim procesima na nedovoljnim temperaturama i bez potrebnih filtra. Odgovor je pristigao na engleskom, što upućuje na nepoštivanje Ustavnog prava na materinji jezik.

Licemjerno je što Degert navodi kako bi Hrvatska trebala biti zemlja s vladavinom prava i demokratskim načelima, te, kako bi sve dileme i sumnje oko odabira lokacije, prostornog uređenje, pripreme ocjene učinka na okoliš, primijenjenu tehnologiju ili loše vođenje procesa trebalo prvenstveno uputiti hrvatskim vlastima. U izvješću 30.5.2007 izvijestili smo Degerta kako su eko udruge 2006. god. uputile Ministarstvima RH više stručnih izvješća sa zahtjevom za stručnom raspravom po pitanju centara otpada, zaštite voda, krivotvorenju studija i prostornih planova i drugo, a što nije uvaženo. Tražili smo da pred Degertom s predstavnicima ministarstava raspravimo rečene protuzakonitosti, kriminal i zločine. Taj prijedlog Degert nije prihvatio. U izvješću smo i tada Degerta upozorili: «Ne možete kazati nismo znali, nije u našoj nadležnosti i sl.».

Jasno je da Degert podržava korupciju, gospodarski kriminal, ekološke zločine, mobing nad stanovništvom u RH i drugo. Degert očito i nakon upozorenja ekoloških udruga i pojedinaca prikriva financiranje krivih projekata sa korupcijom i pranjem novca na najvišoj razini Republike Hrvatske. Radi se o gospodarskom kriminalu nesagledivih razmjera i ugrožavanju suvereniteta Hrvatske, koja se baca u dužničko ropstvo nametanjem preskupih tehnologija, ne ekoloških i krivih koncepcija. Na to ukazuju i upozorenja koja Vladi RH stižu iz EU. Degert je očito pod utjecajem svjetskog biznisa a vlast u Hrvatskoj podložna enormnim menadžerskim provizijama. Degert ne zastupa slobodu, demokraciju, prosperitet i ljudska prava u Hrvatskoj.

Stoga je na prosvjedu izrečeni zahtjev:

Tražimo da institucije EU provedu istragu !
i stav:
Veleposlanik Vincent Degert je nepoželjan u Hrvatskoj!

Vinko Grgurević

Vinko Grgurević, dipl. inž.
Dr. A. Alfirevića 3; 21 212 Kaštel Sućurac
Mob. tel.: 091 794 54 62 30. lipnja 2008. god.

Izvješće za prosvjed i tiskovnu konferenciju
Rs - duhom slobode i života protiv zala i ropstva!
Zagreb, petak 4.7.08. u 11,00 sati, Trg žrtava fašizma 6

Veleposlanik Vincent Degert nepoželjan je u Hrvatskoj!

Stručnjaci iz Europske komisije i Hrvatske izradili su zajedno više projekata u sektoru gospodarenja otpadom (Projekt komunalnih kapaciteta i infrastrukture za gospodarenje otpadom, Gospodarenje otpadom u županijama Dalmacije i drugi.), financiranih u sklopu LIFE, CARDS, Phare, ISPA i IPA programa. Nakon što su dugogodišnja obraćanja eko udruga i pojedinaca prema Ministarstvu zaštite okoliša, drugim odgovornim Ministarstvima, nadležnim županijama, sudovima i drugim institucijama vlasti u Hrvatskoj ostala bez odgovora i ikakva uvažavanja, prije više od godine dana eko udruge brojnim izvješćima upozoravaju Šefa Delegacije EU Komisije u RH, veleposlanika Vincenta Degerta i REC-Regionalni centar zaštite okoliša-Ured u Hrvatskoj na krivotvorenja studija zaštite okoliša koja se koriste za navedene projekte, te na protuzakonit karakter i gospodarsku rastrošnost i nesagledive eko zdravstvene posljedice projektima planiranih županijskih/regionalnih centara otpada i spalionica u gradovima.
Eko udruge raspolažu dokumentacijom koja dokazuje rečene navode, ali Degert je odbio naš poziv i mogućnost da meritorne osobe EU Komisije obave uvid. Također, odbio je u više navrata tražen prijem na razgovor predstavnika najpozvanijih hrvatskih stručnjaka, građana i eko udruga koji se protive takvim projektima. Odbio je provjeriti činjenice o nenamjenskom i lažnom trošenju EU sredstava u sferi zaštite okoliša. Odbio je bez objašnjenja dati nam tražene informacije o namjeni i korištenju sredstava EU na području zaštite okoliša u RH. Upoznali smo veleposlanika Degerta o izostajanju zakonom predviđenog pristupa informacijama i sudjelovanja javnosti u postupku usvajanja studija sa skandalozno krivotvorenim stanjem okoliša, koje usvaja i provodi Ministarstvo zaštite okoliša. Umjesto da se nevladinim udrugama pomogne u očuvanju okoliša, Delegacija i REC (Regionalni centar za zaštitu okoliša-Ured u Hrvatskoj), protivno svojim misijama (tj. ondje gdje je vlast u sukobu sa građanima), sudjelovali su 2007. u izradi i financirali brošuru Gospodarenje otpadom-Suvremeni centar u Lećevici. Ista je besplatno dijeljena uz dnevne tiskovine. Njome se javnosti zastarjela i ne ekološka tehnologija deponiranja, uništavanja i spaljivanja otpada u tehnološkim procesima bez filtra lažno prikazala kao najsuvremenije ekološko rješenje. REC i Degert odbili su dati istu mogućnost ekološkim udrugama i neovisnim stručnjacima da javnosti iznesu svoje viđenje ekološkog, zakonitog i gospodarskog postupanja s otpadom kao vrijednom sirovinom. Što više, sredstva EU korištena su kupnju pristaša i mobing prema stanovništvu koje ne želi deponije u svom okolišu.
Degert očito i nakon upozorenja ekoloških udruga i pojedinaca prikriva financiranje krivih projekata sa korupcijom i pranjem novca na najvišoj razini Republike Hrvatske! Radi se o gospodarskom kriminalu nesagledivih razmjera i ugrožavanju suvereniteta Hrvatske, koja se baca u dužničko ropstvo nametanjem preskupih tehnologija, ne ekoloških i krivih koncepcija. Degert je očito pod utjecajem svjetskog biznisa a vlast u Hrvatskoj podložna enormnim menadžerskim provizijama. On ne zastupa slobodu, demokraciju, prosperitet i ljudska prava u Hrvatskoj. Dapače, stavio se u ulogu njenog Poncija Pilata. Građanima Hrvatske ne priznaje niti temeljno Ustavno pravo na materinji jezik. U Hrvatskoj, uz pomoć korumpirane vlasti, ostvarila se gospodarska i svaka druga pljačka i porobljenost, uključujući i ekološku. Sve više su ugroženi život, dostojanstvo i socijalna pravda građana. Građanske udruge spremaju se po svaku cijenu braniti svoje temeljno Ustavno pravo na život i rad u zdravu okolišu. Borit ćemo se i pozvati građane da se na svaki način i oni bore za očuvanje pitkih voda, nacionalni prostor i druge prirodne resurse i mogućnosti življenja. Degert i navedeni projekti snažan su sociološki detonator. Mi se ne bojimo! Istraga o zloupotrebi ovlasti Šefa Delegacije i njegovu sudjelovanju u navedenim ne ekološkim i negospodarskim projektima, diskriminaciji i odbijanju suradnje sa građanskim udrugama, zataji informacija i nekorektnom postupanju prema eko udrugama,
pridonijela bi povratu povjerenja u EU institucije.
Skandalozno je što su Europske institucije i banke sudjeluju u izradi i financiraju projekata planiranih 15 tzv. županijskih/regionalnih centara otpada i spalionice u Zagrebu jer:
- imanju protuzakonitu tehnologiju pomiješanog sakupljanja komunalnog i opasnog otpada (suprotnu odredbi čl. 25., 26., 32. i dr. Zakona o otpadu),
- planirani «centri otpada» i predviđene spalionice u suprotnosti su sa EU direktivama o vodama i otpadu, raznim konvencijama i preporukama, IPPC Direktivom 96/61/EC (koja obvezuje na primjenu najbolje raspoložive tehnike (Best Available Techniques- BAT) i ekološki najprihvatljivijih postupaka (Best Environmental Practices- BEP)) i dr.,
- očit su gospodarski kriminal i eko zdravstveni zločin iz više razloga:
- sakupljanjem pomiješanog otpada obezvrjeđuju se, a njegovim deponiranjem uništavaju korisna svojstva otpada,
- višestruko su skuplji od dokazanih rješenja, prema Zakonu obveznog odvojenog sakupljanja otpada,
- «centri otpada» planiraju se tako da ugrožavaju rijeke i poznate podzemne tokove i prirodne rezervoare pitke vode,
Pouzdano je dokazano da bi Centar otpada Splitsko dalmatinske županije u Lećevici ugrožavao rijeku Jadro. Također i rijeku (nacionalni park) Krka!
Centar otpada Primorsko goranske županije u Viškovu je nad krškim izvorom Rječine za opskrbu Rijeke i okolice!
Planirani Centar u Karlovačkoj županiji na Babinoj gori, ugrožavao bi najveće rezerve pitke vode u Hrvatskoj, itd.
To je smišljen plan trovanja pitkih voda u Hrvatskoj, očito za biznis prodaje PET vode?!
- «centre otpada» zagovara spalionički lobi uz učešće i znanje Ministrice M.M. Dropulić predsjednika Stipe Mesića, premijera Sandera i drugih visokih državnih dužnosnika,
Planirani su kao sabirni mjesta za izdvajanje gorivog dijela otpada za spaljivanje u cementarama i tehničkim postrojenjima u urbanim sredinama, a na nedovoljnim temperaturama i bez filtra predviđenih za spalionice. To je skandalozan i sulud eko zdravstveni zločin!
Takva spaljivanja opasnog otpada godinama se obavljaju diljem Hrvatske.
U gustoj urbanoj sredini Kaštelanskog zaljeva, nekad strateške državne tri cementare i željezara, u bescjenje «prodane» strancima (= opljačkane), bez filtra danonoćno spaljuju opasni otpad i truju ljude! Ministarstva nadležna za zaštitu zdravlja ljudi, okoliš, turizam i drugi, sramotno i izdajnički šute!
- za «centre otpada» izostaje zakonito postupanje i potrebno informiranje i priprema zainteresirane javnosti za učinkovito sudjelovanje u donošenju odluka!
Planirani Centri otpada objekti su od makro regionalnog značaja i nepovoljnog utjecaja na okoliš. Prema temeljnom Ustavnom pravu svakog građanina na život i rad u zdravu okolišu i drugim nacionalnim pravnim stečevinama, pravima građana na izjašnjavanje za zdrav okoliš iz Aarhuske konvencije, a nakon eventualnog pristupanja RH u Europsku uniju i prava građana na pozivanje na zakonodavstvo EU, trebalo bi za planirane «centre otpada», spalionice i sl. raspisati referendum. Na osnovanost toga ukazuje npr. peticija sa 9000 potpisa, koje su prikupili aktivisti općine Unešić protiv planiranog županijskog centra otpada susjedne županije, neposredno na granici njihove Općine.
EU službenici surađuju samo sa općinskim vijećem Lećevice, koje nije formirano u skladu s zakonom o lokalnoj upravi. Protiv većine članova vijeća umreženih rodbinskim i poslovnim vezama, podnijeto je više zakonskih istraga. Kaznene prijave podnesene su i protiv odgovornih osoba Splitsko dalmatinske županije, državnih instituta i dr. autora studija, ali je izostala stvarna istraga i sud. Ministarstva odbijaju raspravu o krivotvorenjima studija okoliša za centre otpada.

Kao preduvjet ulaska u Europsku uniju, u Hrvatskoj provode kriminalnu «ekološku prilagodbu» tešku bremenitim milijardama eura, sa zastarjelim ne ekološkim tehnologijama i ciljem trovanja pitkih voda, sječe šuma, uništavanja čistog zemljišta i prostora, te gospodarsko i životno izumiranje naroda!

Uz pozdrav! Vinko Grgurević:

Vinko Grgurević, dipl. inž.
Dr. A. Alfirevića 3; 21 212 Kaštel Sućurac
Mob. tel.: 091 794 54 62 30. lipnja 2008. god.

Izvješće za prosvjed i tiskovnu konferenciju
Rs - duhom slobode i života protiv zala i ropstva!
Zagreb, petak 4.7.08. u 11,00 sati, Trg žrtava fašizma 6

Veleposlanik Vincent Degert nepoželjan je u Hrvatskoj!

Stručnjaci iz Europske komisije i Hrvatske izradili su zajedno više projekata u sektoru gospodarenja otpadom (Projekt komunalnih kapaciteta i infrastrukture za gospodarenje otpadom, Gospodarenje otpadom u županijama Dalmacije i drugi.), financiranih u sklopu LIFE, CARDS, Phare, ISPA i IPA programa. Nakon što su dugogodišnja obraćanja eko udruga i pojedinaca prema Ministarstvu zaštite okoliša, drugim odgovornim Ministarstvima, nadležnim županijama, sudovima i drugim institucijama vlasti u Hrvatskoj ostala bez odgovora i ikakva uvažavanja, prije više od godine dana eko udruge brojnim izvješćima upozoravaju Šefa Delegacije EU Komisije u RH, veleposlanika Vincenta Degerta i REC-Regionalni centar zaštite okoliša-Ured u Hrvatskoj na krivotvorenja studija zaštite okoliša koja se koriste za navedene projekte, te na protuzakonit karakter i gospodarsku rastrošnost i nesagledive eko zdravstvene posljedice projektima planiranih županijskih/regionalnih centara otpada i spalionica u gradovima.
Eko udruge raspolažu dokumentacijom koja dokazuje rečene navode, ali Degert je odbio naš poziv i mogućnost da meritorne osobe EU Komisije obave uvid. Također, odbio je u više navrata tražen prijem na razgovor predstavnika najpozvanijih hrvatskih stručnjaka, građana i eko udruga koji se protive takvim projektima. Odbio je provjeriti činjenice o nenamjenskom i lažnom trošenju EU sredstava u sferi zaštite okoliša. Odbio je bez objašnjenja dati nam tražene informacije o namjeni i korištenju sredstava EU na području zaštite okoliša u RH. Upoznali smo veleposlanika Degerta o izostajanju zakonom predviđenog pristupa informacijama i sudjelovanja javnosti u postupku usvajanja studija sa skandalozno krivotvorenim stanjem okoliša, koje usvaja i provodi Ministarstvo zaštite okoliša. Umjesto da se nevladinim udrugama pomogne u očuvanju okoliša, Delegacija i REC (Regionalni centar za zaštitu okoliša-Ured u Hrvatskoj), protivno svojim misijama (tj. ondje gdje je vlast u sukobu sa građanima), sudjelovali su 2007. u izradi i financirali brošuru Gospodarenje otpadom-Suvremeni centar u Lećevici. Ista je besplatno dijeljena uz dnevne tiskovine. Njome se javnosti zastarjela i ne ekološka tehnologija deponiranja, uništavanja i spaljivanja otpada u tehnološkim procesima bez filtra lažno prikazala kao najsuvremenije ekološko rješenje. REC i Degert odbili su dati istu mogućnost ekološkim udrugama i neovisnim stručnjacima da javnosti iznesu svoje viđenje ekološkog, zakonitog i gospodarskog postupanja s otpadom kao vrijednom sirovinom. Što više, sredstva EU korištena su kupnju pristaša i mobing prema stanovništvu koje ne želi deponije u svom okolišu.
Degert očito i nakon upozorenja ekoloških udruga i pojedinaca prikriva financiranje krivih projekata sa korupcijom i pranjem novca na najvišoj razini Republike Hrvatske! Radi se o gospodarskom kriminalu nesagledivih razmjera i ugrožavanju suvereniteta Hrvatske, koja se baca u dužničko ropstvo nametanjem preskupih tehnologija, ne ekoloških i krivih koncepcija. Degert je očito pod utjecajem svjetskog biznisa a vlast u Hrvatskoj podložna enormnim menadžerskim provizijama. On ne zastupa slobodu, demokraciju, prosperitet i ljudska prava u Hrvatskoj. Dapače, stavio se u ulogu njenog Poncija Pilata. Građanima Hrvatske ne priznaje niti temeljno Ustavno pravo na materinji jezik. U Hrvatskoj, uz pomoć korumpirane vlasti, ostvarila se gospodarska i svaka druga pljačka i porobljenost, uključujući i ekološku. Sve više su ugroženi život, dostojanstvo i socijalna pravda građana. Građanske udruge spremaju se po svaku cijenu braniti svoje temeljno Ustavno pravo na život i rad u zdravu okolišu. Borit ćemo se i pozvati građane da se na svaki način i oni bore za očuvanje pitkih voda, nacionalni prostor i druge prirodne resurse i mogućnosti življenja. Degert i navedeni projekti snažan su sociološki detonator. Mi se ne bojimo! Istraga o zloupotrebi ovlasti Šefa Delegacije i njegovu sudjelovanju u navedenim ne ekološkim i negospodarskim projektima, diskriminaciji i odbijanju suradnje sa građanskim udrugama, zataji informacija i nekorektnom postupanju prema eko udrugama,
pridonijela bi povratu povjerenja u EU institucije.
Skandalozno je što su Europske institucije i banke sudjeluju u izradi i financiraju projekata planiranih 15 tzv. županijskih/regionalnih centara otpada i spalionice u Zagrebu jer:
- imanju protuzakonitu tehnologiju pomiješanog sakupljanja komunalnog i opasnog otpada (suprotnu odredbi čl. 25., 26., 32. i dr. Zakona o otpadu),
- planirani «centri otpada» i predviđene spalionice u suprotnosti su sa EU direktivama o vodama i otpadu, raznim konvencijama i preporukama, IPPC Direktivom 96/61/EC (koja obvezuje na primjenu najbolje raspoložive tehnike (Best Available Techniques- BAT) i ekološki najprihvatljivijih postupaka (Best Environmental Practices- BEP)) i dr.,
- očit su gospodarski kriminal i eko zdravstveni zločin iz više razloga:
- sakupljanjem pomiješanog otpada obezvrjeđuju se, a njegovim deponiranjem uništavaju korisna svojstva otpada,
- višestruko su skuplji od dokazanih rješenja, prema Zakonu obveznog odvojenog sakupljanja otpada,
- «centri otpada» planiraju se tako da ugrožavaju rijeke i poznate podzemne tokove i prirodne rezervoare pitke vode,
Pouzdano je dokazano da bi Centar otpada Splitsko dalmatinske županije u Lećevici ugrožavao rijeku Jadro. Također i rijeku (nacionalni park) Krka!
Centar otpada Primorsko goranske županije u Viškovu je nad krškim izvorom Rječine za opskrbu Rijeke i okolice!
Planirani Centar u Karlovačkoj županiji na Babinoj gori, ugrožavao bi najveće rezerve pitke vode u Hrvatskoj, itd.
To je smišljen plan trovanja pitkih voda u Hrvatskoj, očito za biznis prodaje PET vode?!
- «centre otpada» zagovara spalionički lobi uz učešće i znanje Ministrice M.M. Dropulić predsjednika Stipe Mesića, premijera Sandera i drugih visokih državnih dužnosnika,
Planirani su kao sabirni mjesta za izdvajanje gorivog dijela otpada za spaljivanje u cementarama i tehničkim postrojenjima u urbanim sredinama, a na nedovoljnim temperaturama i bez filtra predviđenih za spalionice. To je skandalozan i sulud eko zdravstveni zločin!
Takva spaljivanja opasnog otpada godinama se obavljaju diljem Hrvatske.
U gustoj urbanoj sredini Kaštelanskog zaljeva, nekad strateške državne tri cementare i željezara, u bescjenje «prodane» strancima (= opljačkane), bez filtra danonoćno spaljuju opasni otpad i truju ljude! Ministarstva nadležna za zaštitu zdravlja ljudi, okoliš, turizam i drugi, sramotno i izdajnički šute!
- za «centre otpada» izostaje zakonito postupanje i potrebno informiranje i priprema zainteresirane javnosti za učinkovito sudjelovanje u donošenju odluka!
Planirani Centri otpada objekti su od makro regionalnog značaja i nepovoljnog utjecaja na okoliš. Prema temeljnom Ustavnom pravu svakog građanina na život i rad u zdravu okolišu i drugim nacionalnim pravnim stečevinama, pravima građana na izjašnjavanje za zdrav okoliš iz Aarhuske konvencije, a nakon eventualnog pristupanja RH u Europsku uniju i prava građana na pozivanje na zakonodavstvo EU, trebalo bi za planirane «centre otpada», spalionice i sl. raspisati referendum. Na osnovanost toga ukazuje npr. peticija sa 9000 potpisa, koje su prikupili aktivisti općine Unešić protiv planiranog županijskog centra otpada susjedne županije, neposredno na granici njihove Općine.
EU službenici surađuju samo sa općinskim vijećem Lećevice, koje nije formirano u skladu s zakonom o lokalnoj upravi. Protiv većine članova vijeća umreženih rodbinskim i poslovnim vezama, podnijeto je više zakonskih istraga. Kaznene prijave podnesene su i protiv odgovornih osoba Splitsko dalmatinske županije, državnih instituta i dr. autora studija, ali je izostala stvarna istraga i sud. Ministarstva odbijaju raspravu o krivotvorenjima studija okoliša za centre otpada.

Kao preduvjet ulaska u Europsku uniju, u Hrvatskoj provode kriminalnu «ekološku prilagodbu» tešku bremenitim milijardama eura, sa zastarjelim ne ekološkim tehnologijama i ciljem trovanja pitkih voda, sječe šuma, uništavanja čistog zemljišta i prostora, te gospodarsko i životno izumiranje naroda!

Uz pozdrav! Vinko Grgurević:

Vinko Grgurević, dipl. inž.
21212 Kaštel Sućurac, Dr. A. Alfirevića 3
Mob. tel. 091 794 54 62
Kaštela, 9. svibnja 2008.

- SLOBODBA DALMACIJA Glavni urednik

Predmet: Komentar
na priopćenje
glasnogovrnice MZOPU

Štovani!

U Slobodnoj Dalmaciji 7. svibnja 2008. objavljeno je priopćenje glasnogovornice Ministarstva zaštite okoliša na članak o centru u Lećevici. U istom se neistinom omalovažava uvaženog stručnjaka dr. Srećka Božičevića i druge protivnike tog projekta. Time se smatram i osobno prozvan, te, radi istinitog izvještavanja javnosti i zaštite prava i interesa građana, molim u skladu odredbi Zakona o medijima objavljivanje u vašem listu nižeg komentara - demanta.

Ministarstvo sebe brani blatom!
U Slobodnoj Dalmaciji 7. svibnja 2008. objavljen je članak Smetlište ugrožava Krku, Čikolu, Pantanu, Jadro i Žrnovnicu. U dodanom priopćenju glasnogovornica Ministarstva zaštite okoliša iznosi omalovažavanja i neistine na račun izjave dr. Srećka Božičević.

Prije više od 30 godina slušao sam u Zagrebu stručna predavanja S. Božičevića o podzemnoj rasprostranjenosti i povezanost voda u Zagori i mogućnosti lakog zagađivanja i trovanja izvorišta u Dalmaciji, ukoliko bi se po kršu, osobito u jame neodgovorno bacala uginula stoka, otpad i sl. Sada ga žele izrugati što ukazuje na pogibelj odlaganja milijuna tona otpada na tom području, odlaganje desetina tisuća opasnog otpada, ukop uginulih životinja, ispuštanje stotina tisuća četvornih metara otrovnih procjednih voda i drugo.

U stručnim krugovima dr. Božičević je veoma poznat kao jedan od vodećih autoriteta na području hidrologije i krša. On je prije više od 30 godina istraživao desetine dubokih jama s područja današnje Općine Lećevica i šire u Zagori. Današnja dokumentacija splitske te šibenske županije koristi studijske spoznaje i osnovnu hidogeološku kartu koje su tada stvorili dr. Franjo Fritz, S. Božičević i drugi autori. U članku Slobodne Dalmacije Industrija bi ugrozila Jadro, 26. siječnja 1985. objavljeni su nalazi te hidrogeološke studije područja splitske Zagore. Temeljem te studije, tada se odustalo od gradnje industrije iza Kozjaka „jer bi svako zagađivanje u Zagori izravno podzemnim vodama ugrozilo izvor Jadra. “ Sadašnji interesi profita ne mare za pitke vode, zdravlje građana i društvene interese.

Ministarstvo je izdalo rješenja za namjeravani centar otpada u Kladnjicama, iako samo navodi kako su postojeće „podloge nedostatne za donošenje relevantnih zaključaka i da su se morala provesti detaljnija istraživanja“. Za takva detaljna istraživanja ne samo u Kladnjicama i Zagori, nego svugdje u kršu, zalaže se dr. Božičević i svi drugi „nestručni protivnici centra“. U Pravilniku za utvrđivanje zona sanitarne zaštite propisna su ta potrebna istraživanja. Prema Zakonu o zaštiti voda, ta istraživanja trebala su provesti županije i Hrvatske vode. Zone zaštite izvorišta splitske i šibenske županija utvrđene su prema istraživanjima iz 1978. Prostorni plan splitske županije predviđao je nova istraživanja svakih deset godina. Zakon o zaštiti voda iz 2002. obvezao je na detaljna istraživanja i izradu novih zona izvorišta kroz pet godina. To nije urađeno, te su prostorni planovi obiju županija pravno nelegitimni.

Propisana istraživanja za studiju centra otpada u Kladnjicama ili nisu obavljena ili su djelomična i krivotvorna. Planirani centar otpada predstavlja protuzakonitu tehnologiju sakupljanja i deponiranja otpada. Gospodarski je kriminal i ekološki zločin, osobito obzirom na dokazanu mogućnost trovanja Jadra, te plan izdvajanja gorivog otpada za spaljivanje u cementarama - spalionicama bez filtra. MZOPU prihvaćanjem studije centra verificira krivotvorenja dokumentacije, kriminal i zločine.

Te činjenice opširno su elaborirale ekološke udruge i dostavile krajem 2006. nadležnim ministarstvima, Hrvatskim vodama i županijama. Odbili su u više navrata traženu stručna raspravu zbog brojnih razloga. Trasiranje vodnih tokova u Kladnjicama provedena su protivno odredbama Pravilnika. Krivotvorili su zone zaštite izvorišta i geološku situaciju Kladnjica. U priopćenju tvrde da procjedne vode neće moći dospjeti u podzemlje, a u studiji su odredili ispuštanje otpadnih voda centra otpada u okolni krš. Itd. To su i razlozi što Ministarstva, županije i Hrvatske vode uskraćuju uvid u dokumentaciju ne samo ekološkim udrugama već i dr. Božičeviću. Državni službenici, da ne bi ugrozili svoje menadžerske provizije za centar otpada, ne žele primiti na znanje informacije udruga, čak i kad se radi o postojanju podzemne rijeke Vinjakuše, jedinstvenim starohrvatskim povijesnim spomenicima, prašumi Ljutine i dr.

Veoma sam zahvalan dr. Božičeviću što je svojim znanjem i moralnom veličinom pridonio postojanju svijesti za očuvanje pitkih voda i postojanju mnogih protivnika projekta 21. planiranog centra otpada u RH.

Uz pozdrav!

Vinko Grgurević

Odbor za problematiku ekološkog
postupanja i gospodarenja otpadom (PEPGO)
Zagreb, 11. svibnja 2008.

Odgovor na priopćenje MZOPU o članku Slobodne Dalmacije o centru Lećevica

U priopćenju MZOPU o članku Slobodne Dalmacije o centru Lećevica od 07.05.2008. potpisanom s Ured glasnogovornice (pretpostavljamo da je gđa. Gojević još uvijek glasnogovornica - bilo bi dobro da priopćenja budu potpisana imenom i prezimenom kako bismo znali s kim komuniciramo, a i zbog kasnijih arhivskih analiza), dotični ured postupio je izrazito nestručno (iako u priopćenju dijeli lekcije o stručnosti) komentirajući navodne “izjave” dr. Božičevića, uglednog znanstvenika hidrogeologa i speleologa u mirovini. Radi se zapravo o slobodnoj interpretaciji izjava dr. Božičevića i njegova članka „Lećevica – Nemoj trovati svoju ili moju vodu“ (Hrvatska vodoprivreda, travanj 2008.) od strane novinara gosp. Stanka Ferića, autora spornog članka „Smetlište ugrožava Krku, Čikolu, Pantanu, Jadro i Žrnovnicu“ objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 07.05.2008. Prije objavljivanja predmetnog priopćenja, stručno i profesionalno bi bilo da je Ured glasnogovornice kontaktirao dr. Božičevića.

U priopćenju se navodi kako su „izjave“ dr. Srećka Božičevića pune pretpostavki, na temelju kojih – kao i niz drugih, ali nestručnih protivnika projekta prije njega – izvodi zaključke o projektu Centra za gospodarenje otpadom (CGO) za Splitsko-dalmatinsku županiju (SDŽ) na lokaciji Lećevica. Bilo bi dobro da je tom prilikom i rečeno o kojim se pretpostavkama dr. Srećka Božičevića radi u njegovim izjavama? Budući da surađujemo s njim, znamo da dr. Božičević vrlo temeljito i argumentirano iznosi činjenice, a u slučaju predmetne problematike one su plod analize Studije o utjecaju na okoliš Centra za gospodarenje otpadom SD županije u Lećevici, te drugih dostupnih stručnih materijala.
Nadalje, navodi se kako dr. Božičević zna da geološke karte o kojima on govori u “članku” spadaju u nedostatne podloge za donošenje relevantnih zaključaka i da su se morala provesti detaljnija istraživanja. Pri tome nije jasno da li u MZOPU misle da je dr. Božičević trebao provesti detaljnija istraživanja ili su ona morala biti provedena tijekom istražnih radnji prilikom odabira lokacije centra za gospodarenje otpadom? Ukoliko je ovo drugo posrijedi, onda zapravo Ured glasnogovornice potvrđuje stajalište dr. Božičevića. Stoga bi bilo dobro da u MZOPU temeljito promisle o svojim stavovima prije nego ih iznose u javnost.

Također, bilo bi dobro da u MZOPU, prije neargumentiranih izjava, odgovore zbog čega je, nakon istražnih radnji utvrđivanja veza podzemnih vodenih tokova s izvorima pitkih voda, na bušotinu u stijeni na području Lećevice nanešena gomila betona? Nadalje, zbog čega ispitivanja s ubacivanjem trasera radi ispitivanja tokova podzemnih voda nisu izvršena u dubokim jamama na području Lećevice, te u vremenskom periodu visokih razina voda? Na koji način će se na krškoj i tektonski aktivnoj lokaciji odlagališta izgraditi sustav koji će spriječiti prodor procjednih voda u podzemlje? Koje su spoznaje MZOPU o sličnim projektima u krškom području, te koje su reference na sličnom projektu u krškom području danske konzultantske firme Carl Bro, čiji je pilot projekt bio podloga za studiju izvodljivosti i idejno rješenje za centar gospodarenja otpadom? Hoće li ugovor o javno-privatnom partnerstvu između privatnog investitora i županije prilikom gradnje CGO-a biti predočen javnosti i dan na javnu raspravu prije potpisivanja?

„Pilot projekt gospodarenja otpadom u SDŽ“ financiran iz CARDS programa EU provela je danska konzultantska firma „Carl Bro International“ i unutar njega je izrađena studija izvodljivosti i idejno rješenje za CGO. Iz ovog idejnog projekta proizašao je cijeli koncept GO temeljen na gradnji CGO-a diljem Hrvatske. Konzultantska firma dolazi iz zemlje čije je geografsko obilježje da je njezina konfiguracija tla uglavnom valovita ravnica s uzvisinama najviše nadmorske visine 173m, a kamene naslage nisu ni približno slične onima našeg krškog područja. Osim toga znatno su različite i klimatske prilike između Danske i Hrvatske (temperatura tijekom godine), a razlika je posebno i u mnogo većoj količini oborina kod nas (od 800 do preko 3000 mm godišnje). Osim toga, u Hrvatskoj postoje zone umjerene kontinentalne, planinsko-kotlinske i mediteranske klime u kojima je uz to i različit vodni režim, a time erozijski i korozijski procesi na površini – a na prostoru krša i pod površinom. Bilo bi zanimljivo vidjeti koje su reference ove firme na projektima u krškom području? Izgleda da je predmetni projekt vjerojatno samo pilot projekt za tu firmu u pravom smislu te riječi.

U argumentiranju razloga za pogrešni koncept gospodarenja otpadom često se ističe kako će se na taj način ukloniti smeće sa otoka. Što stvarno znači proklamirana zabrana odlaganja otpada na otocima? Radi se o demagoškoj formulaciji, koja treba opravdati pogrešan koncept promoviran Planom gospodarenja otpadom (PGO), koja podsvjesno treba uvjeriti javnost da na otocima eto neće biti više smeća, što je dakako odlično zbog turističke orijentacije otoka. No kako stvari zapravo stoje?
PGO-om je predviđena izgradnja pretovarnih stanica u svim većim mjestima i na svim većim otocima SD županije, predviđeno je 16 lokacija za male kompostane, predviđa se (pored jedne lokacije u županijskom CGO u Lećevici) 16 lokacija (platoa) za skupljanje, odjeljivanje nemetalnog od pretežno metalnog glomaznog otpada i daljnja predobrada i privremeno skladištenje, itd.
Potpuni nestanak smeća sa otoka može se u perspektivi postići tek konceptom „Nula otpada“, kojem prethodi temeljna orijentacija na odvojeno skupljanje otpada već od domaćinstva. Samo takvom orijentacijom utiče se na smanjivanje nastanka otpada i civiliziran način njegova zbrinjavanja, bez intenzivnih neugodnih mirisa i narušavanja estetike prostora. Koncept promoviran PGO-om, kojim se proizvođače otpada ne obvezuje na učešće u njegovom zbrinjavanju, zapravo potiče na neodgovorno ponašanje, jer isti znaju da će njihovo smeće završiti negdje drugdje. To, pored ostalog, nije etički prema onim ljudima na čije se područje dovozi tuđi otpad u mastodontskim količinama. No i pored toga, što promovirani koncept znači za turizam na turističkim područjima?.
Koncept promoviran PGO-om zapravo znači još veći osjetilni kontakt turista i stanovnika sa smećem, jer se i dalje pomiješani otpad (planom se predviđa odvojeno skupljati samo 20% otpada), čija posljedica su neugodni mirisi i truljenje, procesuira kroz još složeniju proceduru, s dodatnim pretovarnim stanicama i kamionskim i trajektnim prijevozom na kopno. Što će takav prijevoz značiti u turističkoj sezoni ostaje samo za vidjeti. Opisana kontinuirana cirkulacija smeća zapravo znači da neprekidno i dalje postoje deponiji smeća na otocima i drugim područjima, samo je razlika u tome što staro smeće odlazi, a novo dolazi. Značajno gomilanje biti će izraženo u slučaju zastoja u transportu zbog vremenskih nepogoda (bura, oluje) ili nastanka rizičnih situacija u poslovanju centraliziranog CGO-a. Kakva će alternativa tada biti za smeće na otocima?

Sve navedeno, te bogato iskustvo ekoloških udruga i pojedinaca u odnosima s MZOPU, govori da MZOPU (ne ulazeći u aktualni politički mandat čelnika - neki stručnjaci tamo rade dugi niz godina) ima premalo referenci, a previše pogrešaka u radu, da bi mogli suditi o ugledu zaslužnih znanstvenika u našoj zemlji. Kada sude o nečijoj stručnosti, nije jasno da li u MZOPU argumentaciju nalaze u radu spomenute danske konzultantske tvrtke i njihovim „referencama“, te to prikazuju kao svoj autohtoni stručni doprinos rješenju predmetne problematike. Umjesto toga, bilo bi bolje da ispriku za svoj nerad ne traže omalovažavajući argumente dobronamjernih pojedinaca i grupa koji ukazuju na realne i potencijalne probleme. Samo trebaju pogledati dosljedno ekološko i moralno i etički neupitno rješenje na otoku Krku koje im stoji pred nosom.

U ime Odbora PEPGO
Željko Šimunović, predsjednik

Poštovana gđa. Gojević,
vezano uz nedavno priopćenje MZOPU (u prilogu) potpisano s Ured glasnogovornice, obraćam se Vama pretpostavljajući da ste Vi još uvijek glasnogovornica (bilo bi dobro da priopćenja ubuduće potpisujete imenom i prezimenom tako da znamo s kim komuniciramo, a i zbog kasnijih arhivskih analiza). Skrećem Vam pažnju da je Vaš ured postupio nestručno (iako u priopćenju dijeli lekcije o stručnosti) komentirajući “izjave” dr. Božićevića, a radi se zapravo o slobodnoj interpretaciji izjava i članka dr. Božićevića (Hrvatska vodoprivreda, travanj 2008.) od strane novinara gosp. Ferića, autora spornog članka objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 07.05.2008. Prije Vašeg priopćenja stručno i profesionalno bi bilo da ste prije kontaktirali dr. Božičevića. Stoga Vam u prilogu šaljem i članak dr. Božičevića, ukoliko ga do sada niste pročitali.

Vezano uz članak dr. Božičevića i navode u Vašem priopćenju, iznosim neke konstatacije i molim da mi odgovorite na nekoliko pitanja:

1) O kojim se pretpostavkama dr. Srećka Božičevića radi u njegovim izjavama? Budući da surađujem s njim, znam da dr. Božičević vrlo temeljito i argumentirano iznosi činjenice, a u slučaju predmetne problematike one su plod analize Studije o utjecaju na okoliš Centra za gospodarenje otpadom SD županije u Lećevici, te drugih dostupnih stručnih materijala?

2) Navodite da dr. Božičević zna da geološke karte o kojima on govori u “članku” spadaju u nedostatne podloge za donošenje relevantnih zaključaka i da su se morala provesti detaljnija istraživanja. NIje jasno da li mislite da je dr. Božičević trebao provesti detaljnija istraživanja ili su ona morala biti provedena tijekom istražnih radnji prilikom odabira lokacije centra za gospodarenje otpadom? Ukoliko je ovo drugo posrijedi, onda zapravo potvrđujete stajalište dr. Božičevića. Razmislite i izjasnite se.

3) Zbog čega je na bušotinu prilikom istražnih radnji na području Lećevice nanešena gomila betona?

4) Zbog čega ispitivanja s ubacivanjem trasera radi ispitivanja tokova podzemnih voda nisu izvršena u dubokim jamama na području Lećevice?

5) Premalo referenci, a previše pogrešaka u radu, Vi u MZOPU (ne ulazeći u aktualni politički mandat čelnika - neki stručnjaci tamo rade dugi niz godina) imate da bi mogli suditi o ugledu zaslužnih znanstvenika u našoj zemlji.

6) Na koji način će se na krškoj i tektonski aktivnoj lokaciji odlagališta izgraditi sustav koji će spiječiti prodor procjednih voda u podzemlje?

7) Koje reference o sličnom takvom projektu u krškom području možete navesti, te koje su reference o sličnom projektu u krškom području danske konzultantske firme Carl Bro, čiji je pilot projekt bio podloga za studiju izvodljivosti i idejno rješenje za centar gospodarenja otpadom?

Srdačan pozdrav,

Predsjednik Odbora PEPGO
Predsjednik udruge za zaštitu okoliša “EKO - 2000″
Željko Šimunović, dipl.ing.
Blanje 62, Zagreb 10090
tel: 3490-152, 098/469-153
e-mail: zsimunovic@post.t-com.hr
info@eko-2000.hr
web: www.eko-2000.hr

Sa sastanka predstavnika Zelene Istre i EU Komisije u Briselu:
http://www.zelena-istra.hr/modules.php?name=News&file=article&sid=291

PROJEKT ŽUPANIJSKOG CENTRA ZA GOSP. OTPADOM HITNO NA POPRAVNI

Predstavnica Zelene Istre susrela se 19. veljače 2008. u Briselu s predstavnicima
Europske komisije , desk officerom za Hrvatsku, g. Francoisom
Delcueillerieom i programme officerom za IPA/ISPA fondove, g. Panayotisom
Thanouom, na temu pripreme i financiranja Županijskog centra za gospodarenje
otpadom u Istarskoj županiji na lokaciji Kaštijun.

Tom je prilikom predstavnica Zelene Istre predstavila manjkavosti u
proceduri pripreme projekta, nepružanje alternativnih lokacija za izgradnju
Centra, nepružanje alternativnih tehnologija i ignoriranje sudjelovanja
javnosti u odlučivanju, tj. nametanje projekta javnosti i ucjenu da ili ćemo
problem riješiti ovako ili nećemo nikako.

Predstavnicima Europske komisije prenijela je zahtjeve Zelene Istre da se
financiranje projekta ne odobri:
1. Dok se ne izrade analize drugih potencijalnih lokacija u Istarskoj
županiji koje ne bi imale negativan utjecaj na okoliš, zdravljje i lokalno
gospodarstvo.
2. Dok se ne izrade analize drugih tehnologija obrade otpada,
a koje ne podrazumijevaju proizvodnju RDF-a (goriva iz otpada), namijenjenog
spaljivanju, već koje daju prednost recikliranju otpada i kompostiranju.
3.Dok se ne izradi Županijski plan gospodarenja otpadom koji će poštivati
hijerarhiju gospodarenja otpadom i davati jasne smjernice i ciljeve za
odvojeno sakupljanje otpada i smanjivanje njegova nastajanja.
4. Dok se šira javnost i pogotovo oni koji će biti potencijalno najviše pogođeni projektom ne uključe u odlučivanje na primjeren način, u skladu s dobrom europskom
praksom.

Predstavnici Europske komisije pritom su iznijeli:
1. Da su već imali sumnje da s pripremom tog projekta nije baš sve u redu 2.
Da projekt ŽCGO Kaštijun Europska komisija još NIJE odobrila. U studenom
2007. je odobren Operativni program za okoliš za Hrvatsku, kojeg je ŽCGO
Kaštijun samo dio, ali do odobravanja samog projekta predstoji još velika
procedura 3. Da će uskoro projektna dokumentacija doći do njih, te da će je
oni i vanjski stručni suradnici detaljno istražiti 4. Da 15 godina stare
analize lokacije nisu posve u skladu s normama 5. Da Studija utjecaja na
okoliš i sudjelovanje javnosti u odlučivanju mora biti provedeno po EU
normama, u suprotnom treba sve raditi ponovo 6. Da činjenica što je lokacija
Kaštijun unesena 2002.g. u Županijski prostorni plan nije i ne smije biti
ograničavajući čimbenik danas. Da moraju biti analizirane alternativne
lokacije i tehnologije, a ne pružena samo jedna mogućnost 7. Da će o svemu
obavijestiti Delegaciju Europske komisije u Zagrebu i detaljno o tome
raspraviti s predstavnicima vlasti u Hrvatskoj.

Još jedan argument zbog čega ovaj projekt treba hitno na “popravni” je i
nova EU direktiva o otpadu koja predviđa izuzetno visok postotak
recikliranja otpada. Europski parlament je 2007. na prvom čitanju usvojio
prijedlog novog zakona koji će obvezivati članice Unije da do 2020.g.
odvojeno sakupljaju i recikliraju najmanje 50% komunalnog otpada (otpad iz
kućanstva i sličan)!

Trenutni projekt Županijskog centra, međutim, 2015.g. predviđa recikliranje
samo 12% komunalnog otpada, a 2025.g. je predviđeno 23%. Dvostruko niži
postotka od onog u EU.

Podsjetimo još jednom da je u posljednjih nekoliko godina postotak odvojenog
sakupljanja otpada na području Pule i okolice iznosio sramotnih 1% !

I zato još jednom pozivamo Istarsku županiju i Grad Pulu da HITNO poduzmu
korake usklađivanja priprema za izgradnju Županijskog centra za gospodarenje
otpadom sa europskim standardima, kako bi uopće ikad uspjeli dobiti EU
sredstva za rješavanje problema otpada u županiji. (Više informacija moguće
je dobiti u uredu udruge).

Orestino Višković

Autor: Novi-tjednik u 01.06.2007 12:15:50
Na ulazu u Nacionalni park Krka, prošlu nedjelju je održan jedan od nebrojenih prosvjeda ekoloških udruga Zagore, gdje su i Šibenčani upozoreni da politika i ekonomski razvoj opasno pokušavaju ugroziti njihovo zdravlje i živote

Već šest godina govori se o namjeri gradnje centra za gospodarenje otpadom u Lećevici, na granici Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije. Čim se čuo prvi glas o mogućoj lokaciji ovog deponija, spalionice i tvornice za preradu smeća, dvadesetak udruga umreženih u krovnu ekološku udrugu ‘Zvona Zagore’, sustavno upozoravaju javnost. Na ulazu u NP Krka prošlu nedjelju je održan jedan od nebrojenih prosvjeda ekoloških udruga Zagore, gdje su i Šibenčani upozoreni da politika i ekonomski razvoj opasno pokušavaju ugroziti njihovo zdravlje i živote.
EKOLOŠKI OSJETLJIVO PODRUČJE
- Šibenčani, Splićani i ostali iz ovog dijela Dalmacije, vaša voda, zdravlje i život čuvaju se baš u Lećevici. Žele nad našim najboljim bunarima sijati bolesti i smrt. Radi se o krajnje nemoralnim, anticivilizacijskim i neljudskim namjerama politike i kapitala. Šutimo li o ovome što nam se sprema, ništa bolje nismo ni zaslužili, nego da pijemo iz ovog smrdilišta. Ustanimo! Opet nam lažu. Na Dan planeta Zemlje tajnik Ministarstva zaštite okoliša dr. Nikola Ružinski rekao je da je centar za gospodarenje otpadom strateški potencijal Hrvatske. Ipak, mi se sjećamo da je upravo on prije desetak godina podržavao ideju i zalagao se za izgradnju tvornice vode na Skradinskom buku. Srušio se taj monstruozni naum, a srušit ćemo im i ideju o ubojstvu Lećevice - kazao je pred prosvjednicima Ante Paško Maleš, čelni čovjek ‘Zvona Zagore’. Prošlu nedjelju tamo su se okupili predstavnici devetnaest ekoloških udruga. Ovu prosvjednu akciju su nazvali šetnjom “Stazom trasera od Lećevice do NP Krka”. U automobilima su napravili kolonu i prošli su kuda i traseri. Ekolozi su bili u narodnim nošnjama, a prosvjed su započeli u simbolično vrijeme pet minuta do podneva, da pokažu da je krajnji trenutak za akciju.
JOŠ OŠTRIJI PROSVJEDI
Prosvjed je započeo ispred crkve u Nevest Ceri, da bi ga kolona završila ispred ulaza u NP. Izgradnju odlagališta nazivali su podizanjem centra za gospodarenje bolestima, neredom i smrdilištem, na strateškom, ekološki važnom i osjetljivom području. Jest da je centar zamišljen u blizini željezničke pruge, ali je na vodopropusnom kraškom terenu, na nadmorskoj visini od 470 metara. Stoga je u izravnoj podzemnoj vezi s izvorištem Jadra, Krke, Čikole, Jaruge, Pantane i drugim vodotocima.
Izgradi li se nad njima ‘smrdilište’, svaka kiša će, u slavine domaćinstava više od pola milijuna Dalmatinaca, donositi i dio smeća kojeg su mislili da su se riješili njegovim bacanjem u kantu. Također, tvrdi Maleš, postoje i opcije po kojima bi se ovdje odlagalo, prerađivalo i trgovalo otpadom iz čitave regije.
– Samo zato jer smo siromašni, ne znači da nam djeca moraju biti bolesna i da se moramo raseliti. Šibenčani, pomozite nam! Vaša potpora nam je bitna. Sačuvamo li život u Zagori, sačuvat ćemo i zdravlje u Krešimirovom gradu – kaže Maleš. On i ostali predstavnici okupljenih udruga najavljuju bespoštednu borbu. Ekolozi se organiziraju i umrežavaju, te najavljuju odlučnije i oštrije prosvjede, građanski neposluh, uz korištenje svih zakonom dopuštenih sredstava. Zasad.
Povod za ovu posljednju akciju, prosvjednu kolonu od Nevesta do NP Krka, bila je odbijenica Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Mada je ministrica Marina Matulović-Dropulić svojedobno obećala ponovno trasiranje podzemnih tokova Zagore, zahtjev eko udruga nije ispoštovan. Zato su u koloni prošli putovima kojima su prošli traseri vodotokova. Zahtjeva se da stručnjaci ponovno na kraškim područjima i u vodotocima ispuste neškodljive boje i prate gdje će izbiti, kako bi se utvrdilo kuda i na koji način odlazi kišnica. Tako bi se saznalo i kuda bi završila prljavština koju bi kiša oprala s potencijalnih deponija smeća, u ovom slučaju iz Centra za gospodarenje otpadom u Lećevici.
Hrvoslav Pavić
Novim zonama sanitarne zaštite protiv odlagališta

Objavio: Robert
Pet, 28.12.2007.
Šibensko-kninska županija uskoro će proglasiti zone sanitarne zaštite nad izvorištima pitke vode u Zagori, što bi trebao biti djelotvoran način borbe protiv gradnje centra za gospodarenje otpadom koji na području Lećevice, samo nekoliko kilometara zračne linije od granice sa Šibensko-kninskom županijom, planira graditi Splitsko-dalmatinska županija.
- Stav koji je prije nekoliko godina zauzela Skupština Šibensko-kninske županije ostaje isti.

Ne želimo takav centar u našoj blizini, no problem je to što naše mišljenje ne obvezuje Splitsko-dalmatinsku županiju. Zato ćemo se tome pokušati suprotstaviti proglašenjem zona sanitarne zaštite nad izvorištima vode - rekao je šibensko-kninski župan Goran Pauk.

Područje Lećevice bi spadalo u treću zonu sanitarne zaštite i objekti poput centra za gospodarenje otpadom ne bi se smjeli graditi. Protiv gradnje tog centra je i više od 30 ekoloških udruga na čelu sa Zvonima Zagore iz Unešića i Rastom.

Oni upozoravaju da bi centar za gospodarenje otpadom ugrozio i izvorišta pitke vode na Krki i Jadru. Podatke iz studije utjecaja na okoliš toga centra koji tvrde suprotno, smatraju lažiranima.

- Mi smo proveli neovisno istraživanje koje je dokazalo da bi centar za gospodarenje otpadom na tom području bio izvor onečišćenja rijeka Krke i Jadra, odnosno izvorišta pitke vode koja vodom opskrbljuju više od pola milijuna ljudi - istaknuo je Anđelko Parčin, predsjednik ekološke udruge Rast.

Ministarstvo protiv ekoloških udruga

Glasnogovornica Ministarstva zaštite okoliša, Kata Gojević, ističe da je centar za gospodarenje otpadom Splitsko-dalmatinske županije u Lećevici predviđen i strategijom gospodarenja otpadom RH. Dodaje da su na toj lokaciji obavljeni istraživački radovi i izrađeni dodatni dokumenti koje su tražile udruge Rast i Zvona Zagore.

SPLIT – Na kraju javne rasprave o prijedlogu prostornoga plana Općine Lećevica, u kojemu je sudjelovala i udruga Rast Zagore, dogodio se incident.

“Gospodin Niko Mrčić, pročelnik Županijskoga ureda za prostorno uređenje, napao je potpredsjednika udruge Rast, Dinka Milića, invalida Domovinskog rata, iskrenuo mu košulju, a kad su ih htjeli rastaviti, Mrčić je aktivirao pištolj. Bio mu je za pojasom čitavo vrijeme. Brzo su se razišli, on je sa svojom ekipom išao u pravcu Splita. Ne znam je li tko do sada prijavio policiji”, rekao nam je Anđelko Parčina, predsjednik udruge Rast Zagore.

Usijanoj atmosferi pridonijelo je protivljenje udruge izgradnji županijskog centra za gospodarenjem otpadom rekao je Parčina.

Policija za sada, kako doznajemo, nije zaprimila dojavu, a Niku Mrčića nismo uspjeli dobiti za komentar. (s.h.)

Dr. Zdeslav Hrepić
Physics Department
Fort Hays State University
600 Park Street
Hays, KS 67601

SD od 15. 03. 2008 izvjestava o jami u blizini Cetine u kojoj je nađena veća količina smeća koje ugrožava Cetinu. http://slobodnadalmacija.hr/20080315/zupanija01.asp
Ružna i zabrinjavajuća vijest sama po sebi no daleko više zabrinjavajući od nje je komentar Tomislava Mihotića, pročelnika Županijskog upravnog odjela za prostorno uređenje da nam: “ovakvi primjeri još jednom opravdavaju otvaranje Centra za gospodaranje otpada u Lećevici jer ćemo se jedino na taj način riješiti nelegalnih otpada”.

Ako je jasno da praktično već i nekoliko kubika smeća odbačenog na kraškom području može ugroziti Cetinu (nadnaslov spomenutog članka je “ekocid”), koliko li bi tek više otpad čitave županije nad izvorištima Jadra i Krke ugrozio ove rijeke koje pitkom vodom napajaju Srednju Dalmaciju. No čini se da, po Mihotiću, nije važno što bi se zatrpavanjem Lećevičkog krša na ovaj način neiziostavno, masivno i za sva vremena zatrovalo Jadro i Krku nego je po njemu važno da bi se to napravilo LEGALNO. I takvo odlaganje smeća nebi bilo djelo nekolicine divljih primitivaca nego bi bilo djelo skupine organiziranih i beskrupuloznih političara čime je stvar valjda zadovoljavajuće riješena.

Prema informacijama iz različitih izvora a predočenim u SD od 15.03.08 razvidno je da nema nikakvog spora o tome da bi otpadne vode iz Lećevičkoga bazena neminovno i u sasvim kratkom razdoblju završavale u Jadru kao i u Krki, Žrnovnici, Pantani i drugim srednjedalmatinskim izvorištima. Tamo se navodi da je “još 1975. godine Geološki fakultet iz Zagreba svojom hidrogeološkom studijom zaključio kako bi bilo koja industrija otpadnim vodama zagadila izvore Jadra i Žrnovnice”. Do istog su rezultata neovisno došli i Hrvatski geološki institut studijom vodopropusnosti tla iz 2006 i ekoloske udruge Zvona Kaštela i Rast koje su nakon nje neovisno vršile ispitivanja. Rezultati do kojih su došle ove udruge razlikuju se od onih Hrvatskog geološkog instituta samo u broju dana potrebnom za pojavu trasera u Jadru nakon ispustanja u Kladnjicama koji je po jednima 14 (dana) a po drugima 66 dana (pri čemu se ponešto razlikuje i rezultat za broj dana putovanja trasera do Krke).

Na temelju tih rezultata, stručnjaci geološkog instituta su donijeli zaprepaščujući zaključak da putovanje (zagađene) vode od 66 dana između Kladnjica i izvora Jadra znači da je vodopropusnost tla zadovoljavajuća, pa se stoga, po njima, otpad čitave Splitsko-Dalmatinske županjie može početi “zbrinjavati” u Kladnjicama. “Struka” je dakle zaključila da je trovanje Splita, Šibenika i Srednje Dalmacije prihvatljivo samo stoga jer će se obavljati sa odgodom od 66 (a možda i više!) dana izmedju svake nove, svježe isporuke smeća i pojavljivanja njegovog destilata u Jadru. I stoga se može započeti s postupkom.

Ovakvi i slični “stručnjaci” su zajedno s političarima (poput gore spomenutog Mihotića) iz hrvatskih zakona i svakodnevne prakse odavno izbacili zdravu pamet i jednostavnu logiku a zamijenili ih vlastitom “mjerodavnošću” i vlastitom (gore opisanom) “logikom” koja se može opisati samo kao pogubna. Za usporedbu - na temelju istog rezultata ranije studije iz 1975te, odbačen je plan ondašnjeg Urbanističkog zavoda Dalmacije o preseljenju nekih industrijskih pogona iz Kaštelanskog bazena iza Kozjaka.

No tada u igri nisu bili neshvatljivo veliki novci. Jer tu se zapravo ne radi o neshvatljivoj nelogičnosti nego o neshvatljivoj beskrupuloznosti. Naime predvidjenom tehnologijom, korisni otpad bi se uništavao i pretvarao u jeftino gorivo za cementare (bliski Cemex) koje bi stanovništvu zauzvrat darivale zrak i prodavale cement još bogatije dioksinima, furanima i teškim metalima nego do sada. Suspaljivanjem se nadalje u Lećevici otvara mogućnost ostvarivanja profita na “zbrinjavanju” uvoznog opasnog i drugog otpada (u Napulju, pokazalo se nedavno, stanovnici znaju točnu cijenu zbrinjavanja otpada u Hrvatskoj, o čemu Cemex, koji je prodan posredovanjem talijanske mafije, ništa nezna). I kao šlag na kraju, trovanjem vode stanovništvu odlaganjem onoga sto Cemex ne želi (na krškom području 450 m nad morem ?!?), otvorila bi se nenadmašiva mogućnost profitiranja na prodaji vode u bocama. Poljoprivrednici bi pritom svoje kulture zalijevali kemikalijama i teškim metalima “nepoznatog porijekla” i njima obogaćivali svakodnevnu trpezu Srednje Dalmacije. Ovakva “strategija” gospodarenja otpadom podsjeća na srednjevjekovne strategije okupacije gradova trovanjem vode (u ovom slučaju i tla i zraka) i eliminiranja njegova stanovnštva.

Nadalje, “potreba” za spaljivanjem eliminira potrebu za recikliranjem sto objašnjava sve aktivnije suprotstavljanje vlasti na različitim razinama u Hrvatskoj recikliranju. Zasto? Jer bi odvojenim prikupljanjem ostali bez provizija po toni NE-odvojenog smeća za MBO postrojenja (u splitskom slučaju Lećevica), bez goriva za cementare-spalionice i bez provizija za transport od gradova i otoka do centra. Nekada se govorilo o 60 €, a sada preko 100 € po toni. U nekim EU zeljama plaća se preko 200 € po toni smeća za MBO obradu i odlaganje.

U Splitu su u skladu s tim gradsko vodstvo i “Čistoća” povukli gotovo sve spremnike za odvojeno prikupljanje plasike/PETa pa se sada prikuplja samo papir/karton. Kao točka na i stize i najava vlasti u Splitu i Zagrebu o kazni od 300 Kn za one koji izdvajaju otpad iz kanti za smeće. Ta je odluka tragičnija tim što su po HR zakonu gradske vlasti dužne osigurati odvojeno sakupljanje otpada - no kako oni to ne cine odlučili su kažnjavati one koji čine.

Dakle ovo što splitske gradske i županijske vlasti, u suradnji s ministarstvom zaštite okoliša RH pokusavaju napraviti sa županijskim centrom (i ostalim centrima) za obradu smeća je zapravo trovanje voda, zraka i tla (a time izravno i stanovništva) u neodređenoj mjeri na neodređeno vrijeme i na područjima neodređenih površina a reda veličine čitavih županija. Da je objavljen rat to bi se zvalo genocid. Ovako se zove “strategija gospodarenja otpadom”.

Spomenimo da sve gore rečeno vrijedi i za “alternativnu” lokaciju na Šibenskom Bikarcu koja se odnedavno razmatra a na kojoj bi jedino možda trovanje voda bilo manje nego sa Kladnjiica. Uz to odluka o odlaganju smeća iz Splitsko-Dalmatinske županije Šibenčanima pod nosom bila krajnje neetična kao što bi krajnje neetična bila i takva o odlaganju splitskog smeća u Kastelanskoj Zagori.

Kao zakljucak - rješenje je jedino u organiziranom i bespoštednom smanjivanju volumena smeća i primarnom odvajanju. Iskustva sa otoka Krka ljiepo potvrđuju da je to i moguće i ostvarivo uz neusporedivo manje troškove a istodobno znatnu dobit i što je najvažnije – uz očuvanje nastanjivog okoliša.
(http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040227/zadar02.asp). Nadalje, komunalnu naknadu valja naplaćivati po obujmu NEODVOJENOG otpada a ne svima jednako što bi (naravno uz mogučnost primarnog odvajanja) vrlo brzo dalo rezultate.

Problem otpada u Hrvatskoj je narastao do razmjera da je za njegovo rješavanje potrebna mobilizacija čitave drzave i stoga je krajnje vrijeme da se ministarstvo, vlasti na ostalim razinama kao i građani sami odluče angažirati na riješavanju problema (recikliranjem) umjesto na stvaranju novih problema (koncepcijom županijskih centara za otpad, MBO postrojenjima, spaljivanjem i odlaganjem u tuđim dvorištima).

JAVLJAM SE ZA RIJEČ

Jakša Dulčić,
Ekološka udruga Pulentoda
Stari Grad, otok Hvar

U Poslovnom klubu od petka 7. ožujka 2008. mogli smo vidjeti prilog iz Velike Britanije o važnosti selekcije i recikliranja otpada u svrhu štednje resursa, smanjenje emisije ugljičnog dioksida i očuvanja planete, istog dana u Slobodnoj Dalmaciji izašao je članak o simpoziju u Hrvatskom domu u Visu na kojem su direktori lokalnih Komunalnih poduzeća i gradonačelnici Visa, Hvara i Brača te predstavnici Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i Splitsko-Dalmatinske županije raspravljali o gospodarenju sa otpadom na otocima i o izgradnji regionalnog centra za odlaganje otpada u Kladnjicama, u kojem međutim nije bilo ni riječi, barem ne u tom članku, o spomenutim načinima gospodarenja otpadom iz gore spomenutog priloga u Poslovnom klubu. Govoriti i raspravljati o gospodarenju s otpadom a ne spominjati selekciju i recikliranje kao najvažniji segment te djelatnosti u najmanju ruku ne djeluje ozbiljno. Izgradnjom spomenutog centra u Kladnjicama poništavaju se deponiji na otocima i grade se prekrcajne stanice gdje će se tako izmiješani otpad u kontejnerima prebacivati na kopno točnije u Kladnjice u općini Lećevica i poslije mehaničko-biološke obrade, koja će koliko toliko izdvojiti korisne sirovine, dobiti kompost loše kvalitete koji nije upotrebljiv u poljoprivredi a jedan dio i spaljivati. Takva metoda nikako ne može imati prednost i zamijeniti selektiranje otpada na mjestu nastanka ( u domaćinstvima) gdje je iskorištenost tako prikupljenih sirovina maksimalna, naročito organskog otpada za dobivanje izuzetno kvalitetnog komposta a zatim i humusa.
Sistem sekundarne selekcije (odvajanje u domaćinstvu) je neusporedivo prihvatljiviji način gospodarenja otpadom i jedini u interesu građana i okoliša. Smanjenje otpada može iznositi i do 80% dok se inertni i bezopasni ostatak može kontrolirano odlagati na već postojećem lokalnom deponiju. Ovakav ekološki pristup gospodarenju sa otpadom ima naravno svoju ekonomsku i ekološku računicu: Ne uništava se daljnji prirodni krajolik ( Kladnjice) i prostor predviđen za prekrcajne stanice, ogroman novac predviđen za gradnju tih objekata ulaže se u reciklažne centre, nema skupog i kompliciranog prijevoza otpada sa otoka, nema spaljivanja otpada i svih negativnih nusprodukata koje ono proizvodi (otrovna prašina, dioksini itd.), lokalno Komunalno poduzeće prikuplja razvrstani otpad, balira, skladišti i prodaje centrima za reciklažu, dok se kompostirani organski otpad iz domaćinstava, restorana, hotela itd. prodaje na mjestu nastanka za potrebe domaće ekološke poljoprivrede, izvlači se dobit iz otpada, zapošljava više radnika i stručnih kadrova. Korak dalje može biti privlačenje investitora i tehnologija za recikliranje za pojedine otpade i na samom otoku ( papir, gume, metal, građevinski otpad) čime se generira diverzifikacija gospodarstva i smanjuje ovisnost o turizmu, povećava se ekološka svijest i odgovornost društva prema okruženju i resursima a nije zanemariv ni pozitivan učinak na turističku valorizaciju cijele regije.
Plan gospodarenja otpadom na način regionalnog centra za odlaganje ne smatram dobrim i razboritim rješenjem jer se ne potiče građane na odvajanje i prevenciju nastajanja otpada već samo naš problem prebacujemo u tuđe dvorište( poznati NIMBY efekt). Mislim da nam uzor i model moraju biti gradovi i regije u svijetu i kod nas, koje uspostavljaju ( ili su već uspostavili) sustave potpunog iskorištavanja korisnih sirovina iz otpada. Smatramo da smo kao društvo zreli za taj civilizacijski iskorak!